Ranokršćanski sloj arhitekture u Nadžupnom kompleksu Sv. Asela u Ninu

Abstract

Arheološkim istraživanjima u današnjoj sakristiji i južno od crkve sv. Asela otkriveni su ostaci arhitekture koji mijenjaju i rasvjetljavaju dosadašnje spoznaje o urbanističkoj i graditeljskoj preobrazbi tijekom kasne antike i srednjeg vijeka u Enoni. Tijekom kasne antike zatečeni se rimski stambeni kompleksi, adaptacijom i pregradnjama oblikuju u potpuno novi, koji se prilagođavaju potrebama kršćanske zajednice. U današnjoj sakristiji otkrivena je polukružna apsida s lezenama na vanjskom plaštu i svetište s oltarom kao integralni dijelovi sjeverne ranokršćanske crkve. U južnom kompleksu istražena je manja longitudinalna građevina s vestibulom, krsnim zdencem i polukružnom apsidom na istoku. Kružna piscina s dva kraka stepenica u funkciji pokrštavanja potpuno je usklađena s liturgijskim potrebama vremena. Tijekom ranog srednjeg vijeka oba kraka stepenica su bila zatrpana, a krstionica opremljena kamenim namještajem. Na temelju arheološke stratigrafije, zaključuje se da je južni kompleks bio u funkciji baptisterija sve do gradnje kapele sv. Marcele (Gospe od Zečeva), koju je dao sagraditi ninski biskup Juraj Divnić (1510.-1530.).