Mit o nevinom oku i moć reprezentacije pogleda u kulturi

Abstract

Od kada se osamdesetih godina prošloga stoljeća počelo izdvajati područje vizualne kulture kao samostalno disciplinarno područje, taj proces ide prema neprestanomproširivanju polja vizualnosti, te prema interdisciplinarnom projektu vizualnih studija s antropološkim modelom znanstvenog istraživanja, ali utemeljenjem uteoriji vizualnosti. Iz razvijanja ovog pristupa nastala je nova paradigma slike kao preduvjeta za široko razvijanje područja vizualnosti, slika (image) odvojena od tijela medija, otvorena istraživanju pitanja poput: gdje, kako i kada nastaje slika, kada i kako se slika prenosi, emitira, transferira, kada i kako se slika prima, doživljava i kako djeluje. Ovaj „više-manje koherentni skup” polaznih ideja teorije vizualnosti daje uporište za razmatranje nekoliko relevantnih punctuma, bar tri, koji pomiču fokus izlaganja s objekata koji se promatraju prema samom činu promatranja. To su: mit o nevinom oku, status i moć reprezentacije u konstruktu pogleda, te transformacija funkcije vizualne umjetnosti u kolektivnu praksu percepcije kojom je obilježena suvremena kultura spektakla.