Policija i politika književnosti u romanu Vježbanje života Nedjeljka Fabrija
DOI:
https://doi.org/10.15291/csi.4610Ključne riječi:
Jacques Rancière, Nedjeljko Fabrio, podjela osjetilnog, policija književnosti, politika književnostiSažetak
U ovom se radu motre policija i politika književnosti u rancièreovskom smislu u romanu Vježbanje života (1985.) Nedjeljka Fabrija (1937. – 2018.). Naime, Jacques Rancière (1940.) estetiku je prizemljio s visina čiste umjetnosti prema zajedničkoj stvarnosti oblika i transformacija osjetilnog iskustva, što je vidljivo u eseju Le Partage du sensible iz 2000. godine. Njegova je teorija postala poticajan okvir za domišljanje inventivnih načina povezivanje političke teorije i estetike. On u svom kritičkim sustavu razlikuje policiju i politiku književnosti. Kada se motri policija književnosti u romanu Vježbanje života, uočavaju se razne političke rasprave, iznošenje osobnih stavova protagonista o pojedinim (političkim) pitanjima i kritika društva u kojem živimo i radimo. Fabrio na posve nov način provodi podjelu osjetilnog što je vidljivo u upotrebi različitih narativnih strategija u romanu. Umeće on brojne priče u priči, unosi različite oblike tekstova, koristi brojna tipografska rješenja i nadilazi tradicionalne žanrovske odlike prisutne u romanu. Upotreba tih narativnih strategija, neuobičajenih za prozna djela u hrvatskoj književnosti do pojave Vježbanja života, razgolićuje politiku književnosti sustavno provedenu na razini cijeloga romana Nedjeljka Fabrija. Autor progovara o raznim temama i pritom je zaštićen od svakog tipa cenzure (političke, religijske, i sl.) baš putem književnosti. Sloboda koju književnost nudi autoru je „moćno političko oružje, koje ipak može u trenutku biti neutralizirano kao fikcija” (Derrida).
Preuzimanja
Reference
Bačić-Karković, Danijela (ur.). 2009. Rijeka Fabriu. Zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenoga kolokvija Rijeka Fabriju održanoga u Rijeci 16. studenoga 2007. Rijeka: Filozofski fakultet.
Derrida, Jacques. 1992. „This Strange Institution Called Literature: an Interview with Jacques Derrida“. pp. 37, URL: https://www.taylorfrancis.com/chapters/mono/10.4324/9780203873540-3/dangerous-supplement-jacques-derrida-derek-attridge?context=ubx (8.7.2020.).
Erll, Astrid. 2005. Memory in Culture. Hampshire England: Palgrave Macmillan.
Fabrio, Nedjeljko. 2004. Vježbanje života. Kronisterija. Zagreb: Jutarnji list.
Hekman, Jelena. 1997. „Intervju s N. Fabrijem”. Vijenac, 13. 11., 100, V.
Hutcheon, Linda. 1983. Narcissistic Narrative: The Metafictional Paradoks. London, New York: Methuen.
Hutcheon, Linda. 1988. A Poetics od Postmodernism. History, Theory, Fyction. London, New York: Routldge.
Kollias, Helen. 2007. „Taking Sides: Jacques Ranciere and Agonistic Literature”. Paragraph 30, 2: 82–97.
Milanja, Cvjetko. 1996. Hrvatski roman 1945.–1990. Zagreb: Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta.
Milanja, Cvjetko. 1986. „Igra povijesti s vlastitim tvorcima. Povijest/politikon kao egzistencija i sudbina”. Oko, 13.2.–27.2., 16–17.
Nemec, Krešimir. 2003. Povijest hrvatskog romana III. Zagreb: Školska knjiga.
Nemec, Krešimir. 1996. „Historiografska fikcija Nedjeljka Fabrija (promišljanje povijesti u ‘Jadranskoj duologiji’)”. Republika, 1/2, 49–53.
Ranciere, Jacques. 1995. La Mesentente: Politique et philosophie. Paris: Galilee.
Ranciere, Jacques. 2000. Le partage du sensible: Esthetique et politique. Paris: La fabrique editions.
Ranciere, Jacques. 2008. Politika književnosti. Novi Sad: Adresa.
Sunajko, Goran. 2015. „Jacques Rancière. Nesuglasnost: politika i filozofija”. Studia lexicographica, 1(16), 197–201.
Visković, Velimir. 1986. „Histerija historije”. Danas, 14. 1.