Čudaci neukrotiva duha. Tipološka određenja književnih likova Kovačićevih pripovijesti
DOI:
https://doi.org/10.15291/csi.658Ključne riječi:
Ante Kovačić, pripovijesti, hrvatski realizamSažetak
U svojim pripovijestima, kao i u romanima, Ante Kovačić je iznio zanimljivu galeriju raznolikih književnih likova i to na umjetnički vrijedan način, literarno ostvarivši niz portreta oformljenih i originalnih životnih osobnosti. Mnogi Kovačićevi literarni junaci postali su karakterološki stereotipi i paradigmatični književni likovihrvatske književnosti zadnjih decenija devetnaestoga stoljeća.Moguće je razlikovati dvije temeljne shematizirane skupine likova Kovačićevih pripovijesti; s jedne strane, to su obični, mirni ljudi, sudionici uspavanog života, kakve susrećemo svakodnevno, a s druge, to su čudaci neukrotiva duha, skloni neobičnim, nesvakidašnjim situacijama. Jedne i druge Kovačić donosi nenadmašnim plastičnim opisima, neizvještačeno, razotkrivajući njihov duhovni svijet, tipične geste, njihove ćudoredne poglede, uzvišene i/ili niske, stvarno, kako i jest u životu, iupravo tom uvjerljivošću izaziva pozornost čitatelja.Likovi žena u njegovim prozama hipersenzibilne su osobe, naglašene putenosti, često romantičarski predočene. Žena je kod Kovačića u pravilu simbol udesa i sudbine glavnih junaka. Lik fatalne žene kojeg Kovačić koristi u Baruničinoj ljubavi (Sofija Grefštajn) susreće se i u pripovijesti "Zagorski čudak" u liku junakinje Ive, a svoju punu literarnu oblikovanost dobit će kroz fascinantan i romantičan lik Laureu piščevu najboljem romanu U registraturi. U svojoj raspravi "Čitajući Kovačića", godine 1940., Barac uočava da jeKovačić u svojim djelima, pored osebujnih i uvjerljivih likova seljaka, đaka-prosjaka, intelektualaca, itd., stvorio osobit tip karakterističan za svako društvo i za sva vremena a to je, kako ga Barac naziva, tip poluinteligenta. Jedan od najuspješnijih takvih Kovačićevih "puluinteligenata" je lik ladanjskog gospodina vlastelina Pepa upripovijesti "Ladanjska sekta". S pravom se može reći da je za Kovačićev pripovjedački rad tipično unošenje autobiografskih elementa u književna djela. S druge strane, iskustva što ih je Kovačićstekao pišući i objavljujući brojne satirične, pa i sarkastične proze u kojima je kreirao prepoznatljive likove preko kojih izravno dolazi u brojne konfliktne situacije sa svojim suvremenicima, zasigurno su pripomogla u oblikovanju Ante Kovačića kao zrelog i samopouzdanog pripovjedača.Preuzimanja
Reference
Vladimir A n i ć, Jezik Ante Kovačića, Zagreb, 1971.
Antun B a r a c, "Čitajući Kovačića", Hrvatsko kolo, knj. 21, 1940, str. 142-163.
Vinko B r e š i ć, "Literatura kao ideologem", Umjetnost riječi, 35, br. 1, 1991, str.
-53.
Ivo F r a n g e š, "Modernost Ante Kovačića", Forum, 24, knj. 49, br. 4-5, 1985,
str. 637-646.
Jovan H r a n i l o v i ć, "Moje uspomene na dra Antu Kovačića", Prosvjeta, 20, br.
-8, 1921, str. 201-202.
Slavko J e ž i ć, Hrvatska književnost od početaka do danas (1100.-1941.), II. izd.,
Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1993.
Nedjeljko M i h a n o v i ć, "Prvak hrvatskoga književnog realizma", u: Govor
umjetnosti, Narodne novine, Zagreb, 1992, str. 194-197.
Joža S k o k, "Književno djelo Ante Kovačića u vremenu i prostoru hrvatske
književnosti", u: Ante Kovačić: U registraturi, Biblioteka Dobra knjiga, Školska
knjiga, Zagreb, 1991.
Miroslav Š i c e l, Kovačić, Globus, Biblioteka Portreti, Zagreb, 1984, str. 110-
Emil Š t a m p a r, "Ante Kovačić", Kaj, 5, br. 9, 1972.


