Sintaktičke funkcije dugih i kratkih pridjeva u ruskom jeziku

Abstract

Mnogobrojni opisni pridjevi u ruskom jeziku imaju dva oblika: dugi (određeni) i kratki (neodređeni). Dugi oblik - novi, nova, novo; kratki oblik - nov, nova, novo. Kratki pridjevi razlikuju se od dugih pridjeva po morfološkim osobinama (ne sklanjaju se, već samo imaju rod i broj) i sintaktičkim funkcijama (ne upotrebljavaju se u funkciji atributa). Dugi oblici nazivaju se atributivnima, a kratki predikativnima. Kratki oblici u rečenici imaju funkciju predikata. Dugi su pridjevski oblici u funkciji atributa i predikata. Kratki su oblici u pravilu svojstveni književnom jeziku. Međutim, postoje slučajevi kad je upotreba kratkoga oblika pridjeva u funkciji predikata obvezna u svim stilovima jezika, naprimjer: kratki pridjev izražava stanje u određenom trenutku ili u određenim uvjetima (Danas je ona bolesna.). Kratki pridjevski oblik u predikatu se upotrebljava uz objekt kojim se ograničava ili precizira značenje (Kći je slična ocu.). S kratkim pridjevima upotrebljavaju se zamjenički prilozi kako; tako, ovako (Kako je ona lijepa! Zimska noć je tako duga.) Navest ćemo i nekoliko primjera koji dokazuju da su se kratki pridjevi ranije koristili kao atributi: средь бела дня, по белу свету, на босу ногу.