Važne odrednice doprinosa razvoju viših razina interkulturne osjetljivosti
DOI:
https://doi.org/10.15291/magistra.5055Ključne riječi:
interkulturna komunikacijska kompetencija (IKK), interkulturni odgoj i obrazovanje (IOiO), interkulturna osjetljivost (IO), preporuke efikasnijeg razvoja IOiO-aSažetak
U tzv. globalnom selu 21. stoljeća interakcije među osobama različitih kulturnih nasljeđa sve su učestalije kao posljedica tehnološkog razvoja i mobilnosti, što se očituje u poslovanju, putovanjima i slobodnom vremenu. Zadaća interkulturnog odgoja i obrazovanja (IOiO) jest razvijati interkulturnu osjetljivost (IO) kao afektivnu komponentu te ujedno temelj i preduvjet interkulturne komunikacijske kompetencije (IKK). IO se razvija kroz kurikul međupredmetne teme građanskog odgoja i obrazovanja te kroz kurikule niza školskih predmeta/kolegija (osobito društvenih, jezikoslovnih i umjetničkih), holističkim djelovanjem na sve aspekte razvoja učenika/studenta. Odgojno-obrazovne ustanove (koje su prema Bronfenbrennerovu ekološkom modelu dio mikrosustava djeteta/učenika/studenta) imaju važnu ulogu u razvoju IO-a. Ipak, istraživanja pokazuju da učitelji i nastavnici u mnogim zemljama, uključujući Republiku Hrvatsku, još uvijek nisu dostatno pripremljeni za izazove IOiO-a. Cilj je ovog rada pružiti pregled ključnih prediktora, odnosno odrednica, koje doprinose razvoju IOa, prikazati relevantne empirijske nalaze te ponuditi kritički osvrt. Prema rezultatima istraživanja, te se odrednice mogu podijeliti na: a) posredne: multikulturna iskustva (češći kontakti s pripadnicima i prijateljstva s ljudima iz drugih kultura, volonterski rad, učeničke/studentske razmjene, školovanje s pripadnicima drugih kultura i sl.) i b) neposredne: praćenje vijesti i događaja izvan vlastite zemlje, praćenje medija i umjetnosti iz drugih kultura, učenje o drugim kulturama, poznavanje stranih jezika, niz psiholoških odrednica (poput etnokulturne empatije, socijalnoemocionalne kompetencije, samopouzdanja u interakcijama, osobina ličnosti – ponajprije ugodnosti, ekstraverzije i otvorenosti, fleksibilnosti ponašanja, samokontrole), te sociodemografske (obrazovanje pojedinca, obrazovni status roditelja, staž odgojno-obrazovnih djelatnika, diplomska razina studija, urbanost prebivališta, vrsta srednje škole i dr). Na temelju analize navedenih prediktora i uvida iz empirijskih istraživanja, u završnom dijelu rada formulirane su preporuke za učinkovitiji razvoj IOiO-a u skladu s konstruktivističkom paradigmom učenja.
Reference
Preuzimanja
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Licenca

Ovo je djelo licencirano pod Creative Commons Attribution-ShareAlike 4.0 Međunarodna licenca.


