Upute za izradu

Navođenje i reference

Kada se u radu spominje neki drugi tekst (citiranje, parafraziranje ili navođenje), izvor se treba navesti u tekstu, a ne u fusnotama. Navođenje se stavlja u zagrade i uključuje prezime autora, godinu izdanja i, u slučaju izravnog citata, stranicu, na primjer: (JELČIĆ, 2002, str. 23). Ako postoje dva autora, oba se trebaju navesti (CRNKOVIĆ & TEŽAK, 1998, str. 25). Bibliografija na kraju rada treba pružiti potpune podatke za sva djela spomenuta u navođenjima, poredana abecednim redom prema prezimenima autora.

Primjeri za citiranje knjiga:

  • JELČIĆ, D. (2002). Hrvatski književni romantizam. Zagreb: Školska knjiga.
  • CRNKOVIĆ, M., & TEŽAK, D. (2002). Povijest hrvatske dječje književnosti: od početaka do 1955. godine. Zagreb: Znanje.

Primjeri za citiranje uredničkih knjiga:

  • JAVOR, R. (Ur.). (2000). Kakva je knjiga slikovnica: zbornik. Zagreb: Knjižnice grada Zagreba.

Primjer za citiranje poglavlja u knjizi:

  • DUKIĆ, D. (2009). Predgovor: O imagologiji. U D. DUKIĆ i dr. (Ur.), Kako vidimo strane zemlje: Uvod u imagologiju (str. 5-22). Zagreb: Srednja Europa.

Primjer za citiranje članka u časopisu:

  • KUVAČ, J. (2005). Bila jednom jedna...o strukturi dječje priče. Magistra Iadertina, 5(5), 25-43.

Primjer za citiranje članka u zborniku:

  • DRANDIĆ, D. (2014). Stavovi učitelja prema tradicijskoj glazbi u školskom kurikulu. U R. BACALJA & K. IVON (Ur.), Dijete i estetski izričaji: zbornik radova (str. 233-252). Zadar: Sveučilište u Zadru.

Primjer za citiranje internetskih izvora:

 

Kategoriju znanstvenih i stručnih radova predlaže autor, a konačnu odluku o tome, na osnovi recenzija, donosi uredništvo. Uredništvo također donosi odluku o objavljivanju radova uzimajući u obzir mišljenje recenzenata. Odbijeni radovi ne vraćaju se autorima.