inkluzija, inkluzivni odgoj i obrazovanje, uključenost, redovne škole, učitelj, nastavnik
Sažetak
Implementacija i provedba obrazovne inkluzije u školi relevantna je tema za pedagogijski i društveni kontekst zato što podrazumijeva prihvaćanje i uvažavanje različitosti među djecom kao poticaja, a ne prepreke u procesu učenja i poučavanja. Na UNESCO-voj Svjetskoj konferenciji o posebnim obrazovnim potrebama održanoj 1994. godine usvojeni su Izjava i Okvir za akciju kojim se promiče pravo svakog djeteta da, bez obzira na njegovo fizičko, intelektualno, emocionalno, socijalno, jezično ili drugo stanje, bude uključeno u odgojno-obrazovni sustav, odnosno u redovne škole. Termin posebne obrazovne potrebe se u kontekstu navedenoga ne odnosi isključivo na djecu s teškoćama u razvoju. Upravo time što se koncept inkluzivnog odgoja i obrazovanja odnosi na uključenost sve djece u sustav obvezatnog obrazovanja, on proširuje i produbljuje odgojni model integracije djece s teškoćama u razvoju u redovno školovanje. Uvođenje i provođenje inkluzije u školi postaje zahtjevom suvremenih obrazovnih politika zemalja Europe i svijeta, pri čemu je mijenjanje škola radi ostvarenja obrazovne inkluzije uvjetovano promjenom cjelokupne odgojno-obrazovne prakse (Mittler, 2006). U radu će se prikazati neke pretpostavke koje su ključne za primjenu inkluzije u školi s posebnim naglaskom na ulogu aktivnosti učitelja i nastavnika kao ključnih sudionika inkluzivnog procesa u školi.
