Važnost prirodnog okoliša u kontekstu dječjih prava

Sažetak

Program održivog razvoja do 2030. godine temelji se na ljudskim pravima, pa stoga unutar istog okvira treba tumačiti i prava djece. Budući da je cilj Programa održivog razvoja do 2030. svima omogućiti ostvarenje ljudskih prava, važno je u taj kontekst uključiti i prava djeteta te ih u skladu s time i tumačiti. Sveobuhvatni i ambiciozno sročeni Program održivog razvoja teško je pretočiti u bilo kakve obvezujuće konvencije ili alate na području ljudskih, a pogotovo dječjih prava. Jedan mogući pravac djelovanja mogao bi biti da se tim ciljevima i namjerama upravlja unutar postojećih pravnih okvira i dječjih prava. Dječja prava relativno su nova pravna grana. Konvencija o pravima djeteta, koja se smatra kodeksom tih prava, postoji tek 33 godine. Odredbe kojima se regulira posebni, ranjivi položaj djece prvi su put zapisane prije otprilike stotinu godina. U to doba jedini je cilj bilo preživljavanje djeteta: hranjenje, odijevanje i zdravstvena skrb. Sadržaj odredbi i propisa postupno se proširivao, tako da se sad dječja prava smatraju jednim od najprogresivnijih aspekata ljudskih prava. Cilj je ovog rada detaljno istražiti pravne odredbe, konvencije, studije, publikacije, eseje i povijesne opise koje se odnose na djecu pa utvrditi u kojoj se mjeri one bave ulogom prirodnog okoliša u životu djeteta, te u kojoj mjeri prepoznaju i uvjetuju ključnu ulogu koju prirodni okoliš ima u tjelesnom, duhovnom, intelektualnom i moralnom razvoju djece. Jedan od stožernih elemenata predstavlja obrazovanje o okolišu, odnosno Obrazovanje za održivi razvoj (ESD/OOR), koje je, s obzirom na trenutačne prilike u društvu, nužno i logično širiti što je više moguće.