Sustavna analiza istraživanja o samoreguliranom učenju uz pomoć primjene digitalne tehnologije u osnovnoškolskom obrazovanju

Sažetak

Ovaj sustavni pregled kritički procjenjuje recenziranu stručnu literaturu posvećenu ishodima intervencija u svrhu samoreguliranog učenja u osnovnim školama uz pomoć primjene digitalnih tehnologija. Na temelju smjernica PRISMA 2020, ovaj pregled obuhvaća osam podatkovnih baza, a sadržava empirijske studije, recenzije stručne literature, meta-analize i teorijske radove objavljene između 2014. i 2024. U skladu s kriterijima za uključivanje, naglasak je stavljen na intervencije vezane za samoregulirano učenje u osnovnim školama. Rezultati upućuju na presudni utjecaj samoregulacije u učenju na osnovno obrazovanje. Studije pokazuju da intervencije, uključujući i one koje se koriste digitalnim alatima, igrama i javno dostupnim obrazovnim resursima, uvelike povećavaju zalaganje učenika, ishode učenja, kao i društvene i emocionalne kompetencije. U ovom pregledu naglašena je važnost osposobljavanja učitelja i identifikacije zapreka u integraciji strategija za samoregulirano učenje u postojeće nastavne planove i programe. Učinkovito samoregulirano učenje zahtijeva nijansiran pristup koji tradicionalne metode kombinira s modernim digitalnim tehnologijama prilagođenim individualnim potrebama učenika. Tako, primjerice, integriranje tehnika samoreguliranog učenja koje se temelje na igrama i digitalnim alatima, poput aplikacija za mobilno učenje, pospješuje zalaganje i akademski uspjeh, posebno među učenicima s poteškoćama u učenju. Iako je nužno nastaviti istraživanja kako bi se procijenila dugoročna učinkovitost digitalnih intervencija i razvoja inovativnih strategija za promicanje samoreguliranog učenja u različitim obrazovnim kontekstima, nema sumnje da digitalna tehnologija donosi potencijalne prednosti. Zbog nedostataka tradicionalnih metoda, koje često prednost daju vanjskoj kontroli, a ne poticanju unutrašnje motivacije i samoregulacije, sve je vidljivija potreba za novim i poticajnim alatima. To je posebno važno s obzirom na to da je djeci mlađe dobi samoregulirano učenje često problematično, pa su zato agresivni, nedostatno motivirani i odustaju od učenja. Iz tradicionalnih pristupa često izostaju učinkovite intervencije, posebice one utemeljene na modernoj digitalnoj tehnologiji, koja je potrebna kako bi se ove zapreke primjereno prevladale i kako bi se razvile vještine nužne za samoregulirano učenje. Međutim, studije upozoravaju na to da u istraživanju vještina potrebnih za samoregulirano učenje nedostaje važna karika s obzirom na primjenu digitalne tehnologije u obrazovnom okruženju. Ta nepoznanica predstavlja ključno područje za daljnja istraživanja jer podcrtava potrebu za nijansiranijim razumijevanjem moguće primjene digitalne tehnologije ne samo u svrhu akademskog napretka nego i za poticanje elementarnih društveno-emocionalnih kompetencija poput samoreguliranog učenja. Stoga se istraživanjem primjene interaktivnih igara, obrazovnih aplikacija i poticajnih digitalnih platformi, osmišljenih u svrhu razvoja samoreguliranog učenja, mogu stvoriti preduvjeti za preoblikovanje poduke i učenja tih ključnih vještina. Ove digitalne tehnologije omogućavaju poticajnije i personaliziranije uvjete za učenje zato što individualnim potrebama i stilovima učenja mogu pristupiti iz perspektive koja je tradicionalnim metodama često nemoguća.