U ovom radu prikazujemo neke od poteškoća suvremenih crkvenih pokreta kao što su teološki redukcionizam, elitizam, zloupotreba karizmi i sl. Kao odgovor na te pastoralne izazove njima suprotstavljamo smjernice Učiteljstva Crkve, ponajprije iz dokumenata Drugog vatikanskog koncila, a potom i iz ostalih dokumenata Crkve koji naglašavaju sudjelovanje laika u društvu i u Crkvi. Te smjernice nam mogu poslužiti kao kriteriji za evaluaciju crkvenih pokreta, ali i kao pastoralni modeli za prevladavanje tih napetosti. Prava narav crkvenih pokreta očituje se kroz odgovornost, vjernost, zajedništvo i ljubav.
