U članku se suočavaju shvaćanja glazbe engleskog filozofa Francisa Bacona (1561-1626), koji svoja istraživanja glazbe i zvuka uklapa u zalaganje da se pomoću znanosti i istraživanja ovlada prirodom, s aristotelovskim izvorima njegova shvaćanja. Također se raspravlja koliko se Bacon oslobodio aristotelizma i dao jedan potpuno novi način razmišljanja o glazbi i zvuku unutar svojih shvaćanja filozofije prirode, te kako Aristotel (384-322. pr. Kr.), uz tumačenje zvuka unutar prirode i duše, objašnjava odgojnu ulogu i značenje glazbe za čovjeka i njegovo postojanje.
