Razgovornost i usmenost u djelima suvremenih hrvatskih književnika
DOI:
https://doi.org/10.15291/magistra.873Ključne riječi:
Ante Tomić, Edo Popović, proza u trapericama, razgovornost, Renato BaretićSažetak
Specifičnost izričaja autora koji su se u jeziku svojih romana služili posebnim postupcima stilizacije urbanog govora mladih, uočena je već u prozi sedamdesetih, a nastavlja su u osamdesetim i devedesetim godinama 20. stoljeća. Autori čiji su romani objavljeni nakon 2000. god. u svojim su se djelima također služili postupcima stilizacije razgovornosti i usmenosti, ali sad ne više samo u oprečnosti govora odrasli- nedorasli, već u govoru svih svojih likova. Polazište u analizi tih elemenata, nedavno je izašla Antologija suvremene hrvatske proze, ugledne književne kritičarke Jagne Pogačnik u koju su između ostalih uvršteni i autori kao Edo Popović, Renato Baretić i Ante Tomić u čijim su ulomcima romana, a u romanu Ede Popovića, Izlaz Zagreb jug u cijelosti, analizirani elementi razgovornosti i usmenosti.


