Suvremeni pristupi poticanju dječje darovitosti s kreativnim radionicama

Sažetak

Napredak svakog društva u velikoj mjeri ovisi o tome kakav je odnos prema njegovim najsposobnijim članovima te o brizi za primjeren razvoj njihovih potencijala. U osnovi svakog stvaralaštva leži kreativnost. I suvremene definicije darovitosti tretiraju kreativnost kao jednu od svojih osnovnih sastavnica uz sposobnost i osobine ličnosti (motivacija). Teorijska i praktična iskustva pokazuju da se kreativnost može razvijati, a suvremeni programi moraju zadovoljiti neka osnovna polazišta. Od tri oblika odgojno-obrazovne potpore darovitim učenicima (akceleracija, izdvajanje, obogaćivanje) u ovom radu smo se usmjerili na obogaćivanje programa koji je u praksi najčešće prihvaćen oblik potpore darovitim učenicima. Osim dva modela obogaćivanja programa koja se primjenjuju u svijetu (Obogaćeni trijadni model J. Renzullija i Bloomova taksonomija znanja), posebno smo naglasili značaj kreativnih radionica u okviru redovnog nastavnog programa, ali i kao dijela izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti. Osnovni je cilj da se unaprijed pripremljenim kreativnim aktivnostima omogućiti djeci spoznavanje sebe i okruženja s naglaskom na cjelovitom osobnom rastu i razvoju svakog pojedinca.