Kvaternikova državnopravna misao u saboru 1861.

Sažetak

Nakon rata 1859. Habsburška Monarhija je došla u tešku krizu unutrašnjeg državnog uređenja zbog akutnih nacionalnih problema, koju će razriješiti cijepanjem u dualističko uređenje 1867. U međuvremenu postojale su razne kombinacije oko preuređenja Monarhije. Listopadska diploma iz 1860. pružala je razloge za pretpostavke da je bečki vladajući vrh voljan pristati na rasprave o eventualnom feđeralističkom uređenju države, premda je odmah bilo jasno da se ipak pomišlja samo na dopuštanje administrativnih samouprava sa samostalnošću ograničenom uglavnom na školska i kulturna područja. Veljačkim patentom iz 1861. dalo se do znanja da se ni takva što neće provesti u austrijskom dijelu Carevine, gdje će se uspostaviti centralizam, ali da se zemljama ugarskog dijela daje prilika za izjašnjavanje o svom odnosu prema austrijskom dijelu. Kvaternik je u Saboru 1861. pokušavao privoljeti narodne zastupnike da se postave na stanovište načelnog insistiranja na samostalnosti Hrvatske, pa predlaže da Sabor iskaže svoju samostalnost tako što će ponuditi “hrvatskom kralju" u Beču prijedlog o uređenju točno određenih i ograničenih poslova zajedničkih svima u Carevini. U tom smislu je sam sastavio prijedlog u formi hrvatskog ustava. S Ugarskom trebao bi se uspostaviti obrambeni savez, radi zajedničke obrane od centralističkih i germanizatorskih pretenzija Beča. Većina je zastupnika ocijenila Kvatemikov prijedlog nerealnim.
Kvatemik promatra novonastalu situaciju u