Diplomatičke formule latinskih povelja bosansko-humskih vladara i Velmoža od XII do XV stoljeća

Sažetak

U pogledu diplomatičkih formula u bosansko-humskim latinskim poveljama u periodu od 12. do 15. st. vladala je velika raznolikost. Najkonstantnije su formule intitulacija, dispozicija, inskripcija i datacija. Sve druge su više-manje promjenljive. Od njih su češće prisutne koroboracija, naracija, promulgacija, arenga i svjedoci. Rjeđe su prisutne salutacija, peticija, sankcija, verbalna invokacija, aprekacija i subskripcija. Zakletva je uvijek spojena s nekom drugom formulom. Najrjeđe je upotrebljena simbolička invokacija. Verbalna je invokacija u poznatoj formuli koja se upotrebljavala na Zapadu, a preuzela je s Istoka, po kojoj se pojedinačno zazivaju sve tri kršćanske božanske osobe. Potvrda verbalne invokacije poslije donesenog sadržaja povelje jest aprekacija. Intitulacija je također pod utjecajem Zapada. Nalazi se najčešće na samom početku povelje. Inskripcija ili adresa nalazi se u uvodnom dijelu zvanom protokol. Ona može imati opći i pojedinačni oblik. S njom je ponekad spojena zakletva. Salutacija je svetopisamskog sadržaja. Njome se ističe prednost nebeskog kraljevstva u odnosu na zemaljsko. Tako je i kod arenge. Promulgacija ili notifikacija u većini se povelja nalazi u protokolu, a njome se publicira ono što je sadržano u povelji. Naracija ili ekspozicija ima promjenljivo mjesto u bosanskim latinskim poveljama. Svojim sadržajem donosi podatke o povijesnim ustanovama, zasluge pojedinih đestinatara, ali i podatke o poveljama prethodnih vladara. Peticija je po sadržaju kratka, a donosi zasluge onoga komu se nešto podjeljuje. Dispozicija obuhvaća najveći i najvažniji dio povelje. Izražava volju donatora donoseći materijalni i moralni objekt. Koroboracija je kratka i sadrži izjavu o valjanosti i trajnosti povelje koja je potkrijepljena pečatom. Sankcija pak ima ulogu izvršavanja onoga što je izneseno u povelji, a može biti sastavljena iz anateme i zakletve. Svjedoci su najčešće ugledne velmože Bosne i Huma. Datacija se sastoji od vremenskog i zemljopisnog datuma. Bosansko-humske latinske povelje su datirane po godinama rođenja Isusa, a za početak godine uzet je 1. siječanj, Datacija je skoro u pravilu na kraju povelje.