Logičko-semantička valentnost kao ishodište u modeliranju rečenica

Sažetak

Podaci o sintaktičkoj valentnosti govore o tome kako se logička i semantička valentnost ostvaruju na sintaktičkoj razini, pa na taj način služe kao pravila za stvaranje prihvatljivih rečenica jednog jezika. Čest je slučaj da se isti sadržaji iz objektivnog svijeta u raznim jezicima ostvaruju doduše istim logičkim relacijama, ali ne posve identičnim semantičkim i sintaktičkim pojavama. Uspoređenjem nekoliko njemačkih glagola i njihovih hrvatskih ili srpskih ekvivalenata željeli smo u ovome članku pokazati kako se logička valentnost, semantička valentnost i sintaktička valentnost intralingvalno i interlingvalno odnose jedna naspram drugoj. Pri opisu se služimo već postojećim instrumentarijom (Engel—Mrazović, Engel—Savin, Helbig—Schenkel i dr.), ali uvodimo i neke nove simbole i jedinice jer nam je cilj da jezične pojave što egzaktnije opišemo.