Povratak sličnosti

Sažetak

U ovom članku autorica nastoji artikulirati teoriju slikovne referencije koja izbjegava zamku krajnjeg konvencionalizma kakvog zastupa N. Goodman. Koristeći Gibsonov pojam perceptivne invarijanle i Goodntanov pojam egzemplifikacije, autorica tvrdi da slike, zahvaljujući vizualnim svojstvima svog označitelja, referiraju na vizualna svojstva naše okoline. Budući da slike egzempliliciraju perceplivna svojstva (invarijanle) kao što su »biti crven«, »biti drvolik«, »biti ispred« itd., striktno govoreći, jezik slika, prema autoričinu mišljenju, sastojao bi se samo od pridjeva i priloga. S ovog stanovišta, zadatak slikara je konstrukcija označitelja koji će posjedovali svojstva na koja se želi referirati. Kad bi, zaključuje autorica, referencija slika bila ovisna isključivo o konvencijama, ovakvo nastojanje slikara bilo bi suvišno.