Usporedba dvaju modela kauzalne atribucije školskog (ne)uspjeha

Sažetak

U radu su provjerene neke osnovne hipoteze Weinerovog i Kellcyevog modela kauzalne atribicije školskog postignuća, te uspoređena ova dva modela s obzirom na njihovu efikasnost u predviđanju afektivnih i kognitivnih (u smislu promjene očekivanja buduće uspješnosti) reakcija učenika na to postignuće. Ispitivanje je provedeno na 80 učenika osmog razreda osnovne škole u prirodnoj situaciji testiranja znanja iz fizike, a obuhvaćalo je dva dijela: u prvom (predtestovnom) učenici su procjenjivali vlastite intelektualne sposobnosti i očekivanu uspješnost na testu znanja iz fizike, a u drugom (posttestovnom) procjenjivali su vlastitu uspješnost na tom testu, emocionalni doživljaj te uspješnosti, važnost svakog od četiri ponuđena uzroka postignute uspješnosti (sposobnost, zagalanje, težina zadataka i sreća), konzistentnost, distinktivnost i konsensus postignutog rezultata, te očekivanu uspješnost na slijedećem testu. Procjene su vršene na 7-djelnim skalama definiranim pojmovima. Uzeti su i podaci o intelektualnim sposobnostima učenika, te o školskom uspjehu. Obrada je vršena stupnjevitim regresijskim analizama i dvosmjernim analizama varijance. Utvrđeno je da i Weincrov i Kelleyev model imaju zadovoljavajuću efikasnost u predikciji emocionalnih i kognitivnih reakcija učenika na postignuti uspjeh, pri tome Kelleyev model omogućuje nešto bolju predikciju afektivnih, a Weincrov model bolju predikciju kognitivnih reakcija. Učenici su dosta točno procjenjivali dimenzije konzistentnosti i distinktivnosti dobivene ocjene, ali ne i dimenziju konsensusa (vjerojatno uslijed djelovanja nekih self-obrambenih mehanizama).