Odnos individualnog i socijalnog u kulturnoj pedagogiji u Hrvatskoj između dvaju svjetskih ratova

Sažetak

Povodom stogodišnjice knjige švedske spisateljice Ellen Key Stoljeće djeteta, koja je po objavljivanju izazvala snažnu reakciju javnosti, u radu se analizira odnos individualnog i socijalnog pristupa odgoju kao jedno od temeljnih pedagogijskih pitanja. Nakon sagledavanja ključnih obilježja radikalno individualnih i ekstremno socijalnih pravaca u pedagogiji, koji su uvijek završavali bez praktičnih pedagoških uspjeha, posebno se razrađuje stajalište kulturne pedagogije u Hrvatskoj između dvaju svjetskih ratova. Istraživanje je pokazalo da kulturna pedagogija zauzima izbalansiran stav prema individualnom i socijalnom elementu u odgoju. Odgojno približavanje subjektivnog duha pojedinca prema objektivnom duhu zajednice razvija se u aktivnom međuodnosu i ravnopravnom tretmanu individualnog i socijalnog aspekta, pri čemu zanemarivanje bilo jednog ili drugog odgojnog pola onemogućuje postizanje cjelovitih odgojnih rezultata. Međutim, unatoč velikom značaju koji kulturna pedagogija pridaje ovom pitanju, ono nije razrađeno na razini praktične pedagoške primjene. Način zaživljavanja ove teorije prepušten je slobodi odgajateljskog rada. Harmonizacija odnosa između individualnog i socijalnog u odgoju zajednička je zadaća pedagogije i društva. Kvaliteta pedagogije mjeri se načinom izmirenja ovih dviju krajnosti u odgoju, a društvo po mjeri čovjeka razvija se osiguravanjem pretpostavki za odgoj ukupnih potencijala svih njegovih članova.