Romantičke vizije Luigija Ficherta

Sažetak

Ovim stihovima i nostalgičnim pozdravom rodnoj zemlji-Dalmaciji-a i molbom »misterioznom Biću« — koje kroji sudbinu našem jadnom čovječanstvu - da uspostavi mir »onde ii giorno de l’ultima battaglia, /vinca lo Slavo, e l’Italo non pianga«, Luigi Fichert završava svoj spjev posvećen tragičnoj priči jedne ljubavi, storiju o nesuđenom braku između ribara iz Chioggie i djevojke rođene na neimenovanom otoku našeg Jadranskog mora. U aluziji na povijest »koja se odvija među nama«, tj. između naše dvije susjedne zemlje, pjesnik izražava svoj prezir prema rasnoj i nacionalnoj mržnji. Budući da se taj stav, prožet humanom notom odjevenom u romantično ruho, provlači u cjelokupnom stvaralaštvu Zadranina Ficherta, smatramo da je bilo potrebno oživjeti sjećanje na njegove poruke i vizije i podsjetiti na njegovu naklonost, pa čak i ljubav prema Slavenima.