Novija istraživanja o ovom problemu razlikuju se od starijih u prvom redu u značenju vladavine Ludovika Pobožnog i njegove ordinatio imperii. Dok je starija historiografija gledala u vladanju Karla Velikog vrhunac karolinške moći i ostvarenje jedinstva carstva i održanja mira, a u vladanju Ludovika Pobožnog propast toga, noviji istraživači ističu da je upravo vladanje Ludovika do 824. godine vrhunac karolinške epohe, a ordinatio imperii ostvarenje, iako samo teoretsko, nastojanja oko jedinstva carstva i očuvanja mira, starih već barem pola stoljeća, koja su sada od čiste želje prešla u koncepciju vladanja. Najviše ide u smjeru jednog takvog shvaćanja Schiefferov rad. On misli da ništa ne govori za to da svakidašnjica franačke uprave ne bi poznavala bolje stanje nego u Ludovikovo vrijeme. Vladavina Ludovika Pobožnog u svojoj cjelini manje se nadovezivala na način vladanja Karla Velikog; ona je bila više vezana za duh i cilj Karlove vladavine: očuvati zaokruženu državnu tvorevinu i nasljedstvo. S tog stanovišta označava Schieffer godinu 817. kao apsolutni vrhunac franačke povijesti.
