Ignazio Silone pisao je u svome Fašizmu slijedeće: »Risorgimento je bio — ako se odstrane sve one historijske laži kojima ga oficijelna škola obično ukrašava da bi mlade generacije odgojila u duhu poštivanja prošlosti — uspjeli pokušaj savojske dinastije da svoje gospodarstvo s Piemonta proširi na ostalu Italiju . ..« Ta inače presmjela interpretacija talijanskog Risorgimenta sadrži u biti istinu koju je nedavna talijanska povijest potvrdila, a na koju je i veliki talijanski marksistički mislilac A. Gramsci ukazao kad je (u težnji da demistificira Risorgimento i da istakne njegove prave pozitivne i negativne strane, nasuprot naučnim analizama raznih političara i pseudohistoričara) pisao: »Najveći nedostatak takvih ideoloških interpretacija jest u tome što su one samo ideološke... Radovi literata i diletanata; akrobatske konstrukcije ljudi koji su htjeli iskazati svoj talent i snalažljivost; ili pak zapisi koji opravdavaju reakcionarne snage u njihovim namjerama, time što im pripisuju namjere koje one nemaju, kao i izmišljene ciljeve; dakle, malene usluge intelektualističkih lakeja i protunaučnih plaćenika«.
