Acta Iadertina je znanstveni časopis kojeg izdaju Odjel za pedagogiju te Odjel za filozofiju Sveučilišta u Zadru. Objavljuje radove iz područja pedagogije i filozofije te interdisciplinarne radove srodnih društvenih i humanističkih znanosti i disciplina. Izlazi od akademske godine 2003/04. kao godišnjak, a od akademske godine 2014/15. izlazi dvaput godišnje. Svi zaprimljeni radovi podliježu recenzentskom postupku, tzv. dvostrukoj slijepoj recenziji. Časopis ima međunarodno uredništvo.

Radovi iz časopisa referiraju se u:

1. EBSCO Academic Search Premier
2. Academic Search Complete
3. Academic Search Alumni Edition,
4. Academic Search Ultimate,
5. Central & Eastern European Academic Source (CEEAS),
6. One Belt, One Road Reference Source,
7. Hrčak,
8. Morepress.

Svezak 19 Br. 1 (2022)

Kreativnost u nastavi engleskoga jezika

(samo)procjene studenata i učitelja

Tonća Jukić, Ana Knezović

Uvriježeno je stajalište da suvremeni odgojno-obrazovni sustav treba pojedinca osposobiti za kritički, kreativni i aktivni odnos prema stalno mijenjajućoj okolini, tako što će učitelji stvarati okolinu za učenje koja će učeniku omogućiti konstrukciju i kreativnu produkciju znanja. Također, smatra se da učitelj treba imati pozitivne stavove prema kreativnosti i kreirati nastavu u kojoj će iskazivati svoju kreativnost i primjenjivati strategije učenja i podučavanja ‒ povoljne za razvoj kreativnog mišljenja i ponašanja učenika. Za ostvarenje navedenoga u literaturi se višestruko ističe važnost procesa osposobljavanja budućih učitelja. U radu se prikazuju rezultati istraživanja provedenog na uzorku studenata. Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu te učitelja engleskoga jezika zaposlenih u splitskim osnovnim i srednjim školama. Cilj istraživanja bio je utvrditi razlikuju li se ispitanici u samoprocjenama kreativnosti i procjenama mogućnosti iskazivanja kreativnosti u nastavi engleskoga jezika, pedagoške važnosti poticanja kreativnosti u nastavi engleskoga jezika te učestalosti poticanja kreativnosti učitelja u školi i studenata na fakultetu. krenulo se od pretpostavaka da između studenata i učitelja nema statistički značajnih razlika u navedenim samoprocjenama i procjenama. provedenim t-testovima za nezavisne uzorke prve tri su hipoteze i potvrđene, dok je odbačena četvrta hipoteza koja se odnosila na razlike u procjenama učestalosti poticanja kreativnosti učitelja u školi i studenata tijekom studija. ispitivanjem prvih triju hipoteza utvrđeno sljedeće je: studenti i učitelji engleskoga jezika podjednako su se procijenili prilično kreativnima; učitelji su procijenili da mogu, a studenti da će moći prilično izraziti svoju kreativnost u različitim oblicima rada te su obje grupe ispitanika procijenile prilično važnim poticanje kreativnosti u nastavi engleskoga jezika. ispitujući četvrtu hipotezu, utvrđeno je da se učestalije potiče kreativnost učitelja u školama nego kreativnost kod studenata na fakultetu, stoga se u radu naglašava potreba većeg poticanja kreativnosti na nastavničkim studijima.

7-33


Metode i sredstva kažnjavanja u obitelji

Jasmina Vrkić Dimić, Rozana Petani, Tijana Privara

U radu se na specifičan način prilazi problematici kažnjavanja u obitelji kroz nastojanje kontekstualizacije postojećih metoda odgoja, temeljem promišljanja istaknutih europskih pedagogijskih znanstvenika. Rezultati empirijskog istraživanja provedenog na učenicima 7. i 8. razreda osnovnih škola (N = 277) ukazuju na odgojnu praksu, time i praksu kažnjavanja, koja se kreće između tradicije i suvremenosti. Iako danas dominiraju oblici kažnjavanja imanentni životu u suvremenom konzumerističkom društvu, najčešće povezani s uskraćivanjem (materijalnih dobara s ciljem izostanka užitka i zabave kod djece), ipak i tradicionalni oblici kažnjavanja kroz dodatne oblike rada (koje smatramo vrijednom odgojnom metodom), ali i, nažalost, fizičko kažnjavanje djece u obitelji, pokazuju svoju perzistentnost, unatoč daleko nižim čestinama. U konačnici, na osnovama teorijskih spoznaja, te interpretacije predstavljenih rezultata istraživanja ‒ umjesto negiranja postojećih tradicionalnih oblika odgoja ‒ ističe se nužnost njihova evoluiranog poimanja i reinterpretacije s ciljem uklapanja pozitivnih i vrijednih elemenata tradicionalnog odgoja u suvremeni kontekst življenja.

35-61


Kompetencije učitelja potrebne za provedbu sata Tjelesne i zdravstvene kulture

Jelena Alić, Nina Petković, Gordana Ivković

Kompetencije učitelja u razrednoj nastavi za tjelesno i zdravstveno odgojno-obrazovno područje dijele se na generičke i predmetno specifične. Generičke kompetencije odnose se na opće kompetencije, a obuhvaćaju teorijska i praktična znanja, dok se predmetno specifične kompetencije odnose na primjenu spoznaja supstratne znanosti predmetnog područja u cilju izvršavanja postavljenih zadaća. U dosadašnjim istraživanjima utvrđene su statistički značajne razlike između procjene razine kompetencija učitelja i studenata. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi razinu kompetencija  učitelja i studenata koje su potrebne za provođenje sata Tjelesne i zdravstvene kulture (TZK) te utvrditi razlike u njihovoj razini procijenjenih kompetencija. Istraživanje je provedeno s  učiteljima osnovnih škola u Dubrovniku  i studentima pete godine Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja. Razina kompetencija procijenjena je indirektno primjenom hrvatske verzije upitnika Kompetencije u Tjelesnom i zdravstvenom području (Competencies in Physical Education Teaching, Al-Tawel i AlJaafreh, 2017). Rezultati istraživanju pokazali su kako učitelji svoje ukupne kompetencije procjenjuju izrazito visokima (AS = 4.52), a studenti visokima (AS = 4.23). Vezano za subskale upitnika, dobiven je rezultat da  učitelji visokima procjenjuju  svoje kompetencije za provedbu (AS = 4.34) i planiranje sata TZK-a (AS = 4.30), a izrazito visokima procjenjuju motivacijske (AS = 4.85) te osobne i socijalne kompetencije (AS = 4.60). Studenti procjenjuju visokima svoje kompetencije provedbe (AS = 4.22), kompetencije planiranja (AS = 4.00) te  osobne i socijalne kompetencije (AS = 4.17), a izrazito visokima procjenjuju motivacijske kompetencije (AS = 4.51). Testiranjem razlika utvrđeno je kako postoje statistički značajne razlike u tri subskale: kompetencijama potrebnim za provođenje sata TZK-a, motivacijskim kompetencijama te osobnim i socijalnim kompetencijama. Učitelji razinu svojih kompetencija za te tri subskale procjenjuju višima u odnosu na studente. Nadalje, istraživanjem je utvrđeno kako ispitanici dijele mišljenje da bi tijekom učiteljskog studija trebalo uvesti više prakse iz kineziološkog područja kako bi se poboljšale i unaprijedile njihove kompetencije. Rezultati istraživanja mogu pomoći u osmišljavanju učinkovitijeg plana i programa Učiteljskih studija usmjerenih poboljšanju kompetencija koje će steći budući učitelji razredne nastave.

63-85


Hrvatska nastava u inozemstvu

stanje i perspektive

Rona Bušljeta Kardum, Renata Burai, Ivana Skender

Hrvatska nastava u inozemstvu organizira se od 90-ih godina prošloga stoljeća za djecu i mlade hrvatskih iseljenika u svrhu učenja i njegovanja materinskoga jezika i hrvatske kulturne baštine. Brojne su specifičnosti odgojno-obrazovanog djelovanja u okviru Hrvatske nastave u inozemstvu, međutim, u hrvatskoj se znanstvenoj i stručnoj literaturi vrlo malo pisalo o načinu organizacije i posebnostima koji takav oblik nastave nosi. Stoga će se u ovome radu prikazati okvir ustroja Hrvatske nastave u inozemstvu, a izdvajanjem poslova učitelja i koordinatora, kao nositelja Hrvatske nastave u inozemstvu, ukazati na sve njezine posebnosti.

Kako bismo zaključili o trenutnom položaju Hrvatske nastave u inozemstvu, u radu će se prezentirati i usporediti broj učitelja i nastavnih mjesta u zadnjih pet godina u svim zemljama gdje je ona organizirana. Dostupni podatci nadležnoga Ministarstva o broju nastavnih mjesta i učitelja otkrivaju porast broja nastavnih mjesta u Europi i svijetu, kao i porast broja učitelja u zadnjih pet godina, što dodatno naglašava važnost Hrvatske nastave u inozemstvu i potrebu pridavanja veće pozornosti takvoj nastavi ‒ kako od strane nadležnih institucija, tako i od znanstvenika, pa i šire javnosti.

87-105


Ovisnost o internetu kod adolescenata

Mladen Mavar

Uporaba interneta, koji je neupitno koristan i praktičan, danas je nezaobilazni dio svakodnevnice. U značajnoj mjeri je i izvor problema, što se očituje kod onog dijela populacije kod kojega je evidentna nemogućnost kontroliranja vremena provedenog u aktivnostima na internetu. Rezultat toga je nastanak brojnih i različitih psihosocijalnih problema koji narušavaju funkcionalnost pojedinca i društva u cjelini te je na temelju toga opravdano govoriti o ovisnosti o internetu. Ovisnost o internetu smatra se vrstom bihevioralne ovisnosti, uključuje razvoj specifičnih mentalnih i ponašajnih oštećenja i problema karakterističnih za ovisničko ponašanje, ali bez uporabe psihoaktivnih sredstava kao uzroka same ovisnosti. Istraživanja prevalencije sustavno ukazuju na globalni porast ovisnosti o internetu s višim stopama u azijskim zemljama u odnosu na Europu i Ameriku. Kao jedan od problema procjene stopa prevalencije ističe se nedostatak jednoznačnih kriterija za definiranje ovisnosti o internetu kao i nedostatak kulturalno nepristranih, pouzdanih mjernih instrumenata. Ono što je posebno zabrinjavajuće je evidentan porast problema ovisnosti o internetu među adolescentima, zbog čega je važno daleko veći naglasak staviti na implementaciju novih znanja, redovitu provjeru postojećih i uvođenje novih preventivnih aktivnosti te podizanje svijesti o potencijalnim opasnostima prekomjernog korištenja interneta. Cilj ovoga istraživanja ponuditi je pregled podataka dobivenih iz istraživanja o prevalenciji, klasifikaciji, simptomima te prevenciji ovisnosti o internetu kod adolescenata.

107-127


Marija Brida i istraživanje hrvatske renesansne filozofije

Ivana Skuhala Karasman

Marija Brida (1912. – 1993.) jedna je od znamenitijih hrvatskih filozofkinja i sveučilišnih profesorica filozofije koja je djelovala sredinom i drugom polovicom dvadesetog stoljeća. Školovanje i djelovanje Marije Bride znakovito je za razumijevanje okolnosti i razvoja filozofije i akademskog etabliranja na našem prostoru. Na temelju njezina života i djela mogu se očitati tematske mijene i ispreplitanje osobnih interesa s utjecajima društvenih i političkih okolnosti u kojima je djelovala. U ovom članku bavim se Bridinim doprinosom hrvatskoj renesansnoj filozofskoj baštini, s posebnim naglaskom na Jurju Dubrovčaninu i njezinom intenzivnom suradnjom s časopisom Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine.

129-140


Pregledaj sve brojeve