Tradicionalni sustavi znanja u menadžmentu rizika od katastrofa na Novom Zelandu

Sažetak

Cilj. Planovi za menadžment katastrofama mogu se shvatiti kao niz pisanih smjernica i procedura koje sprječavaju ili umanjuju štetu koja je rezultat katastrofa, prilagođenih specifičnim okolnostima muzeja, knjižnice, arhiva ili lokalne zajednice. Posjedovanje plana menadžmenta katastrofama nije samo po sebi krajnji rezultat. Proces kreiranja, implementacije i ažuriranja plana može biti daleko važniji i korisniji za instituciju ili zajednicu.

Pristup. Zajednice izložene riziku aktivno su angažirane na identifikaciji, analizi, tretmanu, praćenju i procjeni rizika od katastrofa kako bi umanjile svoju ranjivosti i unaprijedile svoje sposobnosti. To znači da su ljudi u središtu donošenja odluka i provođenja aktivnosti menadžmenta rizikom od katastrofa. To je u skladu s promjenom paradigme u području menadžmenta katastrofama i izvanrednim situacijama, od načela da je menadžment organizacije primarni akter, ka široj i dubljoj uključenosti zainteresiranih strana, posebno u privatnom sektoru s akterima na lokalnoj razini.

Vrijednost. Ovaj rad pruža uvid u to kako lokalne i autohtone zajednice sagledavaju rizike i kulturno nasljeđe, kao i uvid u njihovo znanje, vrijednosti i praksu, na kojima se zasniva njihovo poimanje menadžmenta rizika od katastrofa. Cilj je doprinijeti implementaciji menadžmenta rizikom od katastrofa zasnovanog u zajednici (MRKZZ), što vodi lokalno odgovarajućoj i lokalno „posjedovanoj“ strategiji za menadžment rizika od katastrofa. Rad će predstaviti iskustva i reagiranje lokalnih zajednica u katastrofama na Novom Zelandu i preokret koji je uslijedio u području menadžmenta rizika, a koji se treba primjenjivati i u području očuvanja kulturnog nasljeđa.