Učeničkim samovrednovanjem do kvalitetnih učeničkih postignuća
DOI:
https://doi.org/10.15291/magistra.1328Ključne riječi:
učeničko samovrednovanje, formativno vrednovanje, učenička postignućaSažetak
U radu je prikazano istraživanje provedeno s ciljem ukazivanja na mogućnosti razvijanja vještina samovrednovanja u procesu školskog učenja i njihove povezanosti s učeničkim postignućima. Strategija ovako osmišljenog samovrednovanja usmjerena je prema učenju (razvojna, formativna svrha), a ne prema ocjenjivanju (sumativna svrha). U istraživanju je sudjelovalo 196 sudionika (188 učenika dviju zadarskih škola i njihovih 8 učiteljica). U eksperimentalnu je skupinu bilo uključeno 98 učenika, dok je u kontrolnu skupinu bilo uključeno 90 učenika. S ciljem dubinskog uvida u proces samovrednovanja učeničkih postignuća tijekom istraživanja korištena je kombinirana metodologija, koja je uključivala uporabu upitnika sa sedam pitanja zatvorenog tipa i dva pitanja otvorenog tipa namijenjenih slobodnim iskazima učenika, sudjelujući intervju s učenicima te polustrukturirani intervjui s njihovim učiteljicama. Rezultati ispita znanja u eksperimentalnoj i kontrolnoj skupini uspoređivani su t- testom i ukazali su na postojanje statistički značajne razlike između rezultata učenika eksperimentalne i kontrolne skupine. Analiza učeničkih slobodnih iskaza i analiza prijepisa intervjua s učiteljicama ukazuju na, kvantitativnom analizom uočene, trendove veće motiviranosti učenika tijekom i nakon kontinuiranog samovrednovanja, promišljanju na kognitivnoj i metakognitivnoj razini te o intenziviranju učiteljske stručne usmjerenosti na probleme učeničkog samovrednovanja. Međusobnim prožimanjem zaključaka kvantitativne i kvalitativne analize i interpretacije potvrđena je početna pretpostavka da kontinuirano formativno samovrednovanje učenika, tijekom školskog učenja, pozitivno utječe na razinu učeničkih postignuća i njihovu zainteresiranost za nastavne sadržaje.Reference
ANDRADE, H., VALTCHEVA, A. 2009. Promoting learning and achievement through self-assessment. u: TheoryIntoPractice, 48. 12-19.
BEREITER, C., SCARDAMALIA, M. 1991. Higher Levels of Agency for ChildreninKnowledge Building: A Challenge for the Designof New Knowledge-Media. U:The Journal of the Learning Sciences, 1(1). 37-68.
BROOKE,G., ANDRADE, H. 2013. Student Centered Assessment.
Preuzeto https://teachingcommons.stanford.edu/resources/teaching/evaluating-students/assessing-student-learning/student-self-assessment (pristupljeno 5.9.2016.)DENTASSESSMENT
GOH, P. S. C. i MATTHEWS, B. 2012. Concerns of student teachers: Identifying emerging themes through self-assessment. U Mok, M. (ur.) Self-directed learning oriented assessment in the Asia-Pacific . New York. Springer.
HENTIG, H. 2008. Što je obrazovanje: Esej. Zagreb. EDUCA
HOGAN, D., TOWNDROW, P.,KOH, K. 2009. The logic of confidence and the social economy of assessment reform in Singapore: A new institutionalist perspective. U E. Grigorenko (ur.). Assessment of abilities and competencies in the era of globalization. New York. Springer.
KOMENSKI, J.A. 1886. Informatorijum za školu materinsku. Zagreb. Nakladom hrvatskog pedagogijsko-književno gsabora.
KYRIACOU, C. 2001. Temeljna nastavna umijeća. Zagreb. EDUCA.
MATIJEVIĆ, M. 2002. Ocjenjivanje u osnovnoj školi. Zagreb. Profil.
Meyer, H. 2002. Didaktika razredne kvake: Rasprave o didaktici, metodici i razvoju škole. Zagreb. EDUCA.
MOK, M. M. C., GURR, D., IZAWA, E., KNIPPRATH, H., LEE, I. H., MEL,
M. A., PALMER, T., SHAN, W. J., i ZHANG, Y. 2003. Quality assurance
and school monitoring. Keeves, U i Watanabe, R. (ur..), International handbook of educational research in the Asia-Pacific region. Vol. 11. 945–958.
MOSS, C.,BROOKHART,S. 2009. Advancingformativeassessment on everyclassroom: a guide for instructionalleaders.Alexandria. USA. ASCD publications. Nacionalnom okvirnom kurikulumu. 2011. http://mzos.hr/datoteke/Nacionalni_okvirni_kurikulum.pdf (Preuzeto 5.9.2016.)
SERTIĆ, I., HALER,K. 2012. Načini praćenja postignuća učenika kroz Modularni kurikulum poslovanja vježbovne tvrtke. U: Tafra, V. (ur.) Učenje za poduzetništvo, Vol-2(1). 217-220.
TIHI, V. 1992. Zakon o osnovnom školstvu: Komentar-prilozi. Zagreb. Sveučilišna tiskara d.o.o.
Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. 2014. http://www.zakon.hr/z/317/Zakon-o-odgoju-i-obrazovanju-u-osnovnoj-i-srednjoj-%C5%A1koli (pristupljeno 5.9.2016.)
