Dina Mehmedbegovic, Peter Skrandies, Nick Byrne, Philip Harding-Esch

Ovaj je članak sažetak izvješća koje je napravljeno za LUCIDE (Languages in Urban Contexts: Integration and Diversity in Europe; Jezici u urbanim kontekstima: integracija i raznolikost u Europi) projekt i mrežu. Projekt je financiran iz Programa Europske unije za cjeloživotno učenje 2011.-2014., temeljem prikupljenih primarnih i sekundarnih podataka. Ovaj se sažetak fokusira na višejezičnost u osnovnoškolskom obrazovanju. Cjelovito izvješće govori o višejezičnosti u nekoliko ostalih područja: javnoj, gospodarskoj, privatnoj sferi te urbanim prostorima (dostupno na: www.urbanlanguages.eu) S obzirom na veličinu, stanovništvo i složenost Londona u radu je posebna pažnja usmjerena na lokalnu jedinicu (od postojeće 33): grad Westminster koji je zemljopisno srce ove metropole. Westminster je na mnogo načina predstavnik jezičnih trendova u Londonu. To pokazuje neke od najistaknutijih obilježja višejezičnosti Londona, kao što je izvanredna lingvistička raznolikost sa širokom rasprostranjenošću jezika, pri čemu niti jedan jezik nije dominantan. Cilj ovog istraživanja je stjecanje uvida u iskustva višejezičnih učenika u Londonu s obzirom na obrazovnu praksu i relevantne politike. Primarne podatke prikupio je tim od četiri istraživača koji su konzultirali 82 stručnjaka relevantna za identificirana područja prakse. Korištene su metode intervjuiranja i anketiranja. Uzorkovanje je svrhovito obuhvaćalo relevantne struke: obrazovanje, socijalni rad, javne službe, policiju i financije te stručnjake iz poslovnog sektora. Teorijski okvir za razvoj ovog pristupa je tipologija uporabe jezika koja razlikuje: simboličku, pragmatičnu i autoritativnu primjenu jezika.

Rozana Petani, Anđela Vulin

Prihvaćanje spolnoga identiteta te odgovorno spolno ponašanje vrlo su važan dio razvoja adolescenata. Neoprezno seksualno ponašanje u adolescenciji može imati neposredne i dugoročne posljedice. Od neposrednih su najvažnije neželjena trudnoća te spolno prenosive infekcije te dugoročna djelovanja na reproduktivno zdravlje pa i na trajanje života. Stoga, spolno ponašanje adolescenata ima značajne individualne i društvene posljedice. Da bi se mladima pomoglo, prije svega, potrebno je prihvatiti činjenicu da će većina mladića i djevojaka postati seksualno aktivna u drugom desetljeću svoga života, a upravo zbog toga odgovorna društvena i zdravstvena politika ima obavezu razviti i osigurati programe seksualnoga odgoja koji bi uključivali informacije o kontracepciji, spolno prenosivim bolestima te učinkovite mjere zaštite od neželjene trudnoće i spolno prenosivih bolesti. Cilj je istraživanja bio utvrditi spolno ponašanje, informiranost i mišljenje adolescenata o seksualnosti. Ispitano je 36 učenika i 64 učenice u dobi 16 – 18 godina, 27 učenika i 11 učenica izjasnilo se da su spolno aktivni. Rezultati su pokazali da su učenici skloniji rizičnom spolnom ponašanju, a u skupini pitanja koja su se odnosila na znanje o spolno prenosivim bolestima, ukupno gledajući, dobiveni su rezultati zadovoljavajući jer je većina učenika pokazala određeno znanje o ispitivanoj temi. Više učenica nego učenika smatra da je zdravstveni odgoj potreban u školama, a učenice su pokazale i veću spremnost za roditeljstvom nego učenici. Usprkos određenom znanju o spolno prenosivim bolestima i u istraživanju je utvrđeno da postoji potreba za seksualnim odgojem u školama.

Zoran Hercigonja

Disciplina je važan faktor za izvođenje odgojno-obrazovnoga procesa. Disciplina se ne postiže preko noći. U radu je naglašen razvoj discipline u čovjekovu djetinjstvu i mladosti, odnosno u vremenu kada čovjek svjesno ili nesvjesno usmjerava razvoj vlastite ličnosti. Bitan utjecaj na stvaranje discipliniranoga ponašanja prvenstveno ima obitelj, zatim odgojno-obrazovne ustanove i društvena okolina u kojoj se netko nalazio. Na jedan je način razvojem discipline čovjek sebe obogaćivao za cijeli život, gdjegod se nalazio i štogod radio. U suprotnom, nediscipliniranost je dovodila do različitih oblika nepoželjnih ponašanja koja su štetila samoj osobi, ali i njezinim odnosima s drugima. Kroz povijest su se razvijale metode ili strategije za suzbijanje nediscipliniranosti, a one su nastajale na osnovi praktičnih iskustava.

Vladimir Jelkić

Robinsona Crusoea, junaka romana Daniela Defoea, možemo razumjeti na različite načine. Robinson je istodobno novovjeki čovjek koji teži ovladavanju prirodom, europski kolonizator koji domicilnoga urođenika pretvara u svoga slugu i usađuje mu vrijednosti zapadne civilizacije, ali i alegorija usamljenoga građanina koji se sam skrbi o sebi i svom životu. U svom ga članku predstavljam u svim tim ulogama, ali nastojim pokazati da on može biti paradigma odgovornoga gospodara. Njegove (neizrečene, ali razumljive) filozofske nazore dovodim u vezu s Hobbesom i Lockeom, a ukazujem i na to da analiza takozvanih robinzonada ima značajnu ulogu još kod Karla Marxa. Barem je ukratko trebalo razmotriti i pojam „odgovornosti“ koji može djelovati neprimjereno u Robinsonovoj situaciji preživljavanja – „prirodno stanje“ u kojemu vlada „prirodni zakon“. Želio sam naglasiti Robinsonovo stalno unapređivanje i njegovo postupno udaljavanje od „baconovskoga svijeta“ koji ga isprva drži na životu (tolerancija spram zarobljenika, moralne dvojbe, ograničavanje eksploatacije prirode itd.). Na kraju svega rečenoga, možemo zaključiti da je Robinson dijete svoga i našega vremena.

Željka Pintar

Odgoj djeteta zadaća je obitelji, odgojno-obrazovnih institucija i društva u cjelini. Zasebno razmatrano, promotrljiv je kao privatno obiteljsko pitanje u kojemu roditelji imaju dominantan utjecaj, kao dostignuće koje institucija pripisuje svojem angažmanu ili kao zahtjev šireg društva u cjelini. Radom se razmatra potreba svjesno osmišljenog, isprepletenog međuutjecaja svih odgojnih čimbenika direktno i indirektno upućenih odgoju djeteta, što odmiče od strategije povremenih i fragmentiranih nastojanja poboljšavanja uvjeta života djece vezanih uz samo jedan od navedenih konteksta. Nadalje se razmatra važnost institucionalnih odgojitelja ustanova ranog i predškolskog odgoja u procesu poticanja zajedničkog, partnerskog, podupirateljsko-unapređujućeg međuodnosa svih odgojnih faktora. Razmatraju se uvjeti realizacije, mogućnosti i načini zajedničkog djelovanja usmjerenog dobrobiti svakog djeteta.