Stomorija – Miri (Kaštel Novi), primjer prostornih relacija unutar naselja u kasnoj Antici i srednjem vijeku

Abstract

Autor u radu dokazuje postojanje dvije različite koncepcije prostorne artikulacije agrarnih naselja u Kaštelima u kasnoj antici i srednjem vijeku. Obje su nastale u kompleksima rustičnih vila koje su organizirane tijekom kasne antike na temeljima ranorimskih vila. Od ranorimskih se razlikuju po veličini posjeda koji im pripada, a fizički po znatno većoj očuvanosti arhitektonskih ostataka, jer su te vile ostale u funkciji i u srednjovjekovnoj epohi. U svakoj od njih u pravilu je najkasnije u 6. st. podignut i kršćanski sakralni objekt u procesu kristijanizacije pagusa u salonitanskom ageru. U prvoj i nešto brojnijoj verziji prostorne artikulacije u okviru kasnoantičkog veleposjeda (villa rustica) kršćanska bogomolja je podignuta u sklopu stambeno-gospodarskog središta vile (Sv. Marta – Stombrate, Sv. Kuzma i Damjan – Dolac u Kaštel Gomilici), a u drugoj je stambeno-gospodarski kompleks udaljen od sakralnoga objekta za oko 1 km (Miri – Stomorija u Kaštel Novom). Dok je prva verzija uobičajena diljem provincije Dalmacije ona u slučaju Miri – Stomorija je po svemu sudeći izuzetak uvjetovan lokalnim datostima terena. U oba slučaja ti kasnoantički kompleksi prerastaju u srednjovjekovne vladarske posjede (curtes, predia), a potom u srednjovjekovna sela.