Predgovor urednika uz prvi broj „Libellariuma”

Sažetak

Među brojnim knjiškim pojmovima uvrštenim u Lexicon Latinum Andrije Jambrešića i Franje Sušnika iz 1742. godine (auctor i scriptor — knigo-piszecz; impressio — pritiszkanye, stampa; libellus — knisicza, knisichka; typographeum — stamparnicza; typographia — stamparia, szlove zbirati y pritizkati znanztvo itd.) jest i libellarium — knisni ormar, knisna ladicza, vu kojojsze vszakojachka piszma y liszti chuvaju. Takvim opisnim tumačenjem pojma libellarium objedinjena su sva tri područja kojima je posvećen ovaj časopis, povijest pisane riječi, povijest knjige i povijest baštinskih ustanova, te se pojam iz Lexicona nametnuo za njegovo ime. Temeljni su ciljevi „Libellariuma” poticanje i promicanje istraživanja povijesti pisane riječi, knjige i baštinskih ustanova. Hrvatska pisana i tiskana baština nudi iznimne mogućnosti proučavanja u skladu sa suvremenom znanstvenom metodologijom, koja nije sustavno i dostatno primjenjivana u dosadašnjim istraživanjima. Uredništvo „Libellariuma” stoga potiče objavljivanje radova kroz koje će se šira znanstvena zajednica upoznavati s hrvatskom pisanom i tiskanom baštinom te radova koji će promicati istraživanja u skladu s dominantnim i najnovijim znanstvenim paradigmama. Pretpostavka je da će takav susret izvora i metodologije rezultirati unapređenjem istraživačkih metoda, porastom interesa za istraživanje povijesti pisane riječi, knjige i baštinskih ustanova i, u konačnici, njihovim etabliranjem kao modernih znanstvenih disciplina. To se posebice odnosi na povijest knjige, koja je u proteklih 50-ak godina (počevši s pionirskim djelom Luciena Febvrea i Henri-Jeana Martina L’Apparition du livre objavljenim 1958.) izrasla u zasebno znanstveno područje s razvijenom istraživačkom metodologijom oslonjenom na postignuća povijesti književnosti, povijesti u užem smislu, kulturne antropologije, sociologije, bibliotekarstva i mnogih drugih znanosti. Domaćih znanstvenih radova objavljenih u nekoliko proteklih godina koji slijede, ali i kritički propitkuju radove autora poput Roberta Darntona, Rogera Chartiera, Paula Saengera i drugih uglednih istraživača, vrlo je malo jer suvremena metodologija istraživanja povijesti knjige nije u zadovoljavajućoj mjeri primijenjena u našim humanističkim i društvenim znanostima. Uredništvo „Libellariuma” s jedne strane želi poticati moderna istraživanja poput interakcije knjige i čitatelja, „pripreme” rukopisnoga ili tiskanog teksta za čitatelja, načina aproprijacije teksta itd., a s druge potaknuti na propitkivanje cjelovitog korpusa izvorne građe za povijest (posebice hrvatske) knjige, kao i spleta društvenih, kulturnih, znanstvenih, gospodarskih, pravnih i političkih X okolnosti koje su omogućavale proizvodnju, distribuciju i aproprijaciju teksta, dakle radova kojima bi se gradio čvrsti temelj susljednim istraživanjima. Slijedom navedenog, u prvome broju „Libellariuma” objavljeni su tekstovi posvećeni dvjema temama. Prilozi Aleksandra Stipčevića, Željka Vegha i Slavka Harnija predstavljaju neke od mogućih izvora za povijest knjige: inventare privatnih knjižnica, zapisnike kanonskih vizitacija i bibliografije. Radovi Jelene Lakuš, Maje Krtalić te Zorke Renić i Tatjane Kreštan propitkuju društvene okolnosti čitanja, knjižarstva i nakladništva periodike: pretpostavke čitanja u dalmatinskim čitateljskim društvima tijekom prve polovice 19. stoljeća, mogućnosti knjižarskog oglašavanja u osječkoj periodici tijekom druge polovice 19. stoljeća i kontekst objavljivanja lokalne periodike („Tjednika bjelovarsko-križevačkog”) krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Iako rad Andyja Whitea o suvremenom digitalnom okruženju i povratku drevne ideje o univerzalnoj knjižnici naizgled odskače od tih dviju tema, on je također ponajprije usmjeren propitkivanju općega društvenog (i tehnološkog) sklopa koji tu ideju u određenim povijesnim razdobljima akcentira. Uz znanstvene radove, „Libellarium” će u svakom broju donositi i preslike izvora za povijest knjige. U ovom je broju prigodno uz tekst Slavka Harnija objavljena bibliografija Književnost bosanska Ivana Franje Jukića. Naposljetku, slijedeći tradiciju znanstvenih časopisa, u „Libellariumu” će biti prikazivani važniji radovi iz povijesti pisane riječi, knjige i baštinskih ustanova.